| 
            
              | 
              
              Ovogodišnje 54. izdanje filmskog festivala u Taormini, na Siciliji 
              bilo je u neku ruku, ”žrtva” tekućeg populističkog događanja, 
              Evropskog prvenstva u fudbalu.
 
 Pred dilemom izbora kome se “carstvu” privoleti, da li umetničkim 
              filmovima iz mediteranskog i okolnog miljea sa bolnim socijalnim, 
              porodičnim i političkim temama, ili lagodnim, adrenalinom 
              ispunjenim spektaklima savremenih gladijatora na fudbaskoj sceni, 
              velika većina je izabrala fudbal. Otuda je čuveni Grčki teatar, 
              jedna od najlepših otvorenih scena u svetu, često delovala 
              sablasno prazna sa svojih 5 000 mesta.
 Euforija brojne filmske delegacije iz Turske, čija je 
              kinematografija bila ove godine u fokusu manifestacije, uz 
              izvanredan izbor najboljih, novijih ostvarenja, reditelja, poput, 
              Cejlana, Karabeja, Kaplanoglua i Kiziltana, povodom uspeha Turske 
              u fudbalu, samo je delimično bila zadovoljena i na samom 
              festivalu, time što je film “Letnja knjiga” debitanta Sejfi 
              Teomana, koji je bio u konkurenciji, dobio specijalnu nagradu 
              žirija.
 | 
              
  Taormina, 
              gradić u Siciliji
 |  
              
              Ipak, ova zanimljiva savremena priča iz mediteranske provincije 
              Turske, viđena očima desetogodičnjeg dečaka probudila je opšte 
              simpatije publike.Nosilac ovogodišnje glavne nagrade “Zlatni 
              Tauro” je egipatski film “Ein Shams” ( “Oko Sunca” ime stare 
              egipatske prestonice) Ibrahima El Batuta, provokativan i kritički 
              intoniran film o savremenom Egiptu. Rađen sa skoro 
              dokumentarističkom preciznošću kojom razobličava poražavajuće 
              stanje svakodnevice zatočene u inerciji postojećih socijalnih, 
              religioznih i politiških odnosa. Film prema tvrđenju njegovog 
              autora zbog sadržaja u velikom luku zaobilazi većina filmskih 
              manifestacija u Egiptu, jer vlasti odgovara status quo koji upravo 
              žigoše njegov film.Međunarodni žiri, kojim je predsedavao poznati turski reditelj 
              Ferzan Ozpetek, koji živi i radi u Italiji, uz podršku Mirsada 
              Purivatre, direktora festivala u Sarajevu i ostalih, nekako je 
              podmirio i ostale interese, dodelivši nagradu za najbolju 
              interpretaciju slovenačkoj glumici Tanji Ribič za njenu ulogu u 
              filmu “Traktor, ljubav i rokenrol” legendarnog sarajevskog 
              “nadrealiste”, Branka Đurića, na radu u Sloveniji, koji je i 
              suprug Tanji. U inače dosta sumoran tematski saldo filmova iz 
              ovogodišnje konkurencije, uprkos vidljivih slabosti, Đurićev film 
              je uneo nešto humora, doduše, nategnutog uz karakterističnu 
              ikonografiju “balkanike”.
 
 Upravo došavši sa Tribeka festivala u Njujorku gde je izazvao 
              dosta polemike, najavljivan kao granični film između erotike i 
              pornografije, film “Neka živi ljubav” poznatog engleskog reditelja 
              Majka Figisa sa izazovnom mladom zvezdom Sofi Vinkelman je 
              razočarao, kako pobornike filmske umetnosti, tako i poklonike 
              erotike na filmu. Ništa bolje sreće festival nije imao ni sa veoma 
              slabim filmovima iz glavnog američkog toka ”Crveni pojas” Dejvida 
              Mameta i “Uličnim kraljevima” Dejvida Ajera, do razočaravajućeg 
              “Nepojmljivog” Meri Makgukijan.
 Najviše zaslužene pažnje pripalo je filmovima dvojice turskih 
              reditelja, Fatiha Akina i Nuri Cejlana, već ranije afirmisanim na 
              Kanskom festivalu, prošle i ove godine, ”Na ivici raja” Akina, 
              koji je dobio i ovogodišnju nagradu grada Taormine i koji se iako 
              najavljen, nije pojavio na festivalu i “3 Majmuna” Nuri Cejlana. A 
              od ostalih “Standarna procedura “ poznatog američkog 
              dokumentariste Erola Morisa, koji je ove godine uzbudio duhove na 
              festivalu u Berlinu, svojim kritičkim pogledom u tajne zatvora u 
              Abu Graibu. Ovaj film je žestok “šamar’ američkoj administraciji 
              povodom tretiranja zatvorenika u Iraku, koji problematizuje 
              pitanje kako je “rat protiv terorizma” korumpirao snove o 
              američkoj duši.
 
          
                                                                
          
          
                                           
           Borislav Anđelić
 |