| 
            
              | 
              
              
              Čudesni autorski svetovi iz Azije, Afrike i Južne Amerike.
              Najbolji  
              
              malezijski film 
              
              “Cvet u džepu”:
 
 Mimo pompe glamura, u tihom, gotovo,uspavanom švajcarskom gradiću, 
              frankofonske vokacije, Friburgu, po dvadesetdrugi put, održan je 
              od 1. do 8. marta, već tradicionalni Međunarodni filmski festival.
 Ova manifestacija, iako veoma skromno medijski ispraćena u domaćoj 
              i stranoj javnosti, predstavlja izuzetno važno mesto okupljanja 
              filmova iz Azije, ali i Afrike i Južne Amerike.
 | 
              
              
  Producent 
              pobedničkog filma "Cvet u džepu" Liew Seng Tat (u sredini)
 |  
              
              U svetu promenljivih odrednica nekadašnjeg tumačenja autorske 
              kinematografije, programska orijentacija festivala u Friburgu, 
              petnaest godina pod palicom Marcijala Knabela, a ove godine po 
              prvi put pod rukovodstvom Eduarda Vajntropa, verovatno, 
              predstavlja retku, getoiziranu oazu onog najboljeg i najbližeg 
              onome sto označava autorska matrica danas.Na ovogodišnjim programima je bilo preko 100 filmova, smeštenih, 
              pored glavnog takmičarskog programa u različite celine, poput 
              retrospektiva, jednog od vodećih južnokorejskih autora, Park 
              Kvangsua ili Total noara i tome slično, koje je pogledalo preko 25 
              000 gledalaca, što je gotovo polovina stanovnistva ovog, inače, 
              mirnog, univerzitetskog grada.
 U ušuškani mir, društva obilja, švajcarske provincije, filmovi 
              autora koji su se našli na programu, doneli su obilje uznemirenja 
              svojim jednostavnim bizarnim i gorkim istinama.
 
 Poput, duhovnog i emotivnog “cunamija”, gledaoci su bili suočeni 
              sa humorom obojenim tragičnim traganjem dece za svojim mestom pod 
              suncem u filmu “Cvet u džepu” malezijskog autora Lu Seng Tata 
              (koji je dobio i glavnu nagradu festivala “Zlatni pogled”), gorkim 
              odrastanjem, devetogodišnje, junakinje, u filmu “Devojčica crne 
              zemlje” južnokorejskog reditelja Zeon Soila (nagrada kritike 
              FIPRESCI) ili poetski intoniranim suočavanjem sa nečasnim 
              seksualnim iskorišćavanjem dece i tišinom koja to prati, u 
              debitantskom filmu “Put” Istar Jasin iz Kosta Rike do brutalnosti 
              svakodnevice mladih na ulicama Meksika u “Zoni” Rodriga Pija. 
              Pored niza dokumentarnih filmova smeštenih u posebnu takmičarsku 
              kategoriju, veliku pažnju svojim provokativnim temama i 
              osmišljenim autorskim tumačenjima, izazvala su i dva dokumentarna 
              filma u konkurenciji, pre svega, čudovišna životna saga Kineskinje 
              He Fengming, čiju sudbinu u burnim vremenima promena u Kini, prati 
              istoimeni film Vang Binga, kao i “Reciklaža” Jordanca Mahmuda al 
              Masada koji analizira svakodnevicu jednog mudžahedina suočenog sa 
              političkim, religioznim i praktičnim zahtevima, koji od njega 
              traže donošenje “pravih” odluka. Osnovna potka svih ovih filmova 
              sa različitih meridijana je često uzaludni “pokušaj” održavanja na 
              okupu i rastakanje porodice u tmurnim, često brutalnim uslovima, 
              ekonomije i politike.
 
          
                                                                
          
          
                                           
           Borislav Anđelić
 |