| 
            
              | 
              Španci 
              znaju kako da žive. Imaju raznovrsnu i ukusnu kuhinju, dobra vina, 
              lepo se oblače, igraju kvalitetan fudbal i košarku. Može se reći 
              da im je hedonizam deo nacionalnog identiteta, a kada volite život 
              onda ni prema umetnosti niste ravodušni. Svesni ste sebe i 
              drugih.Valjda zato festivali i postoje. Ne samo zbog nagrada, 
              prestiža, glamura i reflektora. Da ukrstimo različito, da 
              uporedimo slično, da otkrijemo novo.Na liniji ovih misli nalazi se Festival u Hihonu, jedna od 
              najstarijih filmskih smotri u Španiji koja je upravo ušla u 
              jubilarnu 45 godinu postojanja. Koristim reč “sredina” jer ova 
              manfestacija je svojim obimom, koncepcijom i položajem upravo to, 
              daleko od ikakvih krajnosti. Da je imalo drugačije ne bi valjalo.
 | 
               44. Filmski festival u Hihonu
 |  
            
              | 
               | 
              Smešten na severu 
              Španije, Hihon svojim izgledom deluje blagotvorno na svakoga ko 
              dolazi sa strane. Nema velike buke, gužve i brzine osim talasa 
              koji zapljuskuju prelepu centralnu gradsku plažu. Ambijent kao 
              stvoren za festival svake vrste. Ovaj posvećen filmu, ne oskudeva 
              u pažnji i privrženosti kako onih koji ga stvaraju tako i onih što 
              ga prate. |  
              | 
              Ivan Karl |  |  
          Teško je u konkurenciji 
          nekoliko stotina festivala raznih kategorija koji se širom sveta 
          ređaju i neretko kalendarski poklapaju izmisliti toplu vodu te 
          ponuditi nešto neviđeno. Jednostavno treba pronaći svoje mesto u tom 
          dugačkom redu i ako je moguće pobrati što bolje filmove. Hihon sledi 
          tu logiku i trudi se da svojoj publici ponudi uvid u ono što je 
          uglavnom izvan domašaja lokalnih bioskopa. To znači da se pažljivo 
          izbegavaju konvencionalna ostvarenja (uz poneke ustupke) i autori čiji 
          rad spada u žanrovski mejnstrim. Akcenat je na evropskim 
          koprodukcijama, američkim nezavisnim radovima i u manjem procentu 
          filmovima iz Afrike, Azije i sa bliskog istoka. Teme koje se obrađuju 
          su očekivane i idu od višeslojnih ljubavnih priča, problema 
          odrastanja, porodičnih lomova i tragedija, društveno angažovanih 
          pitanja do socioloških eksperimenata.  
 
            
              | 
               |  
              |  "Shortbus" Jonh 
              Cameron Mitchell |  
          Glavna selekcija, 
          ponudila je petnaest filmova bonus sedam van konkurencije. Nekima je 
          tu bilo mesto, nekima nije (HISTORY BOYS, QUINCEANERA, No. 2), a 
          pojedini naslovi (SHORTBUS) bi bili svrsishodniji u nekom specijalnom 
          programu jer u izražajnom smislu radikalno odstupaju od svega ostalog 
          iz te celine.Tu naravno dolazimo do kompromisa između selekcije i 
          distributera na koje nijedan festival pa ni ovaj nije imun.
 Pravo osveženje bio je izbor kratkih filmova koji su prikazivani kao 
          prethodnica glavnom takmičarskom programu i među kojima je bilo i 
          filmova iz zemalja bivše istočne Evrope (Mađarska, Poljska, Rumunija) 
          čijih predstavnika iz nepoznatog razloga nije bilo u glavnom programu. 
          To je donekle kompenzovano opsežnom retrospektivom igranih filmova 
          nastalih na tom području 60 ih i 70 ih godina prošlog veka. Među 
          dvadesetak dobro odabranih naslova iz Poljske, Mađarske i bivših 
          Čehoslovačke, SSSR i Jugoslavije našla su se neka istinska remek dela 
          poput Tarkovskovog RUBLJOVA, Mencelovih STROGO KONTROLISANIH VOZOVA, 
          Formanove GORI, GORI MOJA GOSPOĐICE i Makavejeve 
          MISTERIJE ORGANIZMA. Napor vredan pažnje.
 
 
            
              | 
               | 
               |  
              | 
              "Strogo 
              kontrolisani vozovi" Jirži Mencl | 
              "Wassup 
              rockers" Lary Clark |  Festival u okviru 
          festivala je selekcija “Enfants Terribles” koje je predstavila 
          četrnaest filmova (četiri animirana) koji se bave životnim pitanjima 
          mlade populacije, a da su upravo ti pobočni programi možda i najveća 
          vrednost Festivala u Hihonu potvrđuju tri rediteljske retrospektive u 
          kojima je predstavljen opus Francuza Bruna Dumonta, mladog i agilnog 
          Argentinca Lisandra Alonsa i kontraverznog Lerija Klarka (najpoznatiji 
          gost na Festivalu) koji je uz filmove doneo i kolekciju fotografija 
          koje je u razmacima načinio od 1963 do 1983 godine (Izuzetno).
 
 To naravno nije sve, jer je kroz jos nekoliko celina Festivalom 
          prodefilovalo šezdesetak igranih, kratkih, dokumentarnih, muzičkih, 
          animiranih i eksperimentalnih filmova. Dakle kad se podvuče crta 
          ispada da su sporedni programi bolje uštimovani nego glavna selekcija. 
          Sklon sam da verujem da to nije propust i da pojedini željeni naslovi 
          jednostavno ove godine nisu bili dostupni.
 
 
            
              | 
               | 
               |  
              | 
              
              "Offside" Jafar Panahi | 
              
              "Longing" Valeska Grisebach |  Žiri Kritike nije imao težak zadatak. Odluka da se nagradi film 
          LONGING (Nemačka, 2005, reditelj: Valeska Grisebach) je sa svake 
          strane opravdana i ispravna. Potvrđuje to i istovetan rezultat 
          glasanja oficijalnog žirija. Bilo je naravno još filmova dostojnih 
          priznanja (A GUIDE TO RECOGNIZING YOUR SAINTS režija: Dito Montiel, 
          OFFSIDE režija: Jafar Panahi i pre svih DAY NIGHT DAY NIGHT režija: 
          Julia Loktev). Verujem da ih na nekim budućim festivalima nagrade neće zaobilaziti.Ivan 
          Karl
 
 |