| 
            
              | 
              Tek pre koji dan (14. jula) Ingmar Bergman je na svom ostrvu Faro 
              diskretno obeležio ulazak u 90. godinu života, najavljujući 
              pripreme za nastavak svog čuvenog filma „Prizori iz bračnog 
              života“. Njegov poslednji film „Sarabanda“ (2002) prikazan je samo 
              u krugu prijatelja u Bergmanovom domu, a sve pozive na velike 
              festivale je autor odbio s objašnjenjem da nije zadovoljan 
              kvalitetom kopije nastale prilikom prenosa sa digitalne kamere. 
              Ipak, prikazan je suženom krugu kritičara na jednom nevažnom 
              festivalu u Italiji (ostrvo Mediteranu).
 Posle filma „Fani i Aleksandar“ (1982), koji mu je doneo četiri 
              Oskara, uz prethodna tri za najbolji inostrani film, Bergman je 
              bio u neprekidnim pripremama, objavio je nekoliko važnih knjiga 
              (najpoznatija, autobiografska „Lanterna Magica). Odbio je pre 
              nekoliko godina ponudu sa Kanskog festivala da dobije specijalnu 
              nagradu kao najbolji reditelj druge polovine stoleća, a slične 
              ponude je nekoliko puta odbio Američkom filmskom institutu.
 
 | 
               Ingmar Bergman
 |  
              Od 
              svog prvog igranog filma iz 1944. godine Bergman je načinio više 
              od 50 filmova, uz 168 režija u pozorištu, na televiziji i radiju. 
              Važi kao nastavljač poetske estetike velikog švedskog reditelja 
              Viktora Šjestrema (koji je igrao naslovnu ulogu u Bergmanovom 
              kultnom filmu „Divlje jagode“), ali u tematsko-dramaturškom smislu 
              on preuzima mračnu nordijsku metafiziku života i smrti Ibzena i 
              Stringberga. Najpoznatije su njegove dve trilogije: „Zimsko 
              svetlo“, „Tišina“ i „Persona“ iz 60.ih, i „Prizori iz bračnog 
              života“, „Krici iz šaputanja“ i „Licem u lice“ iz 70.ih.Iako je Bergmana pratila predrasuda da je previše literaran i 
              pozorišnim jezikom opterećen, najznačajniji proučavaoci filma 
              (Polin Kejl, Dejvid Tomson, Dejvid Bordvel) su ukazali na visoke 
              vizuelne domete njegovih filmova, koji imaju nešto od strukture 
              muzičkih dela . Američki kritičar Ričard Korlis je objavio 
              izvanrednu studiju o Bergmanu, podelivši njegovo delo na faze po 
              glumicama koje su obeležile njegovo stvaralaštvo i život: Eva 
              Dalbek, Harijet, Anderson, Bibi Anderson, Gunel Lindblom, Liv 
              Ulman (većina su mu bile i supruge). Velike retrospektive u 
              kinotekama, na tv-kanalima i dvd-izdanjima će tek sada pokazati 
              kako je nestao psolednji veliki reditelj bez nasdlednika i 
              slebenika.
 |