| 
            
              | 
              Kratki prolog filma vraća nas u Drugi svetski rat, na sovjetski 
              šlep, čiju posadu čine dva mladića: skiper i ložač parnog motora. 
              Nemačka patrola zarobljava i brod i posadu, nacistički oficir nudi 
              slobodu ložaču Anatoliju ukoliko ovaj ubije svog saborca, a grdni 
              ložač, preplašen, histerično povlači obarač i gleda u tamnu vodu 
              za pogodjenim hrabrijim drugom Tihonom. Šleper eksplodira od 
              postavljene nemačke mine, a ujutru nekoliko pravoslavnih monaha s 
              obale odnosi onesvešćenog Anatolija u sigurnost manastira.
 
 Najavna špica. Prava radnja filma počinje 1976., u manastiru na 
              ostrvu usred Belog mora... Anatolij je starac, otac, član 
              kaludjerske bratije... Po izgledu i ponašanju je «jurodivi», reč 
              je ruska i označava čoveka koji je u potrazi za Bogom naizgled 
              skrenuo sa obrazaca normalnog ponašanja. Proćelav, krezub, u 
              poderanoj mantiji, neumiven od ugljene prašine kojom hrani parne 
              kotlove, Anatolij je u večitoj potrazi za iskupljenjem od ubistva 
              s početka priče – greha kojeg ne može da se oslobodi ni 
              pustinjaštvom, niti molitvama, niti činjenjem čuda niti tačnošću 
              svojih predskazanja...
 | 
              
  Plakat filma "Ostrvo"
 |  
              
              Duboko duhovan, film OSTRVO 
              ("Ostrov", Russia, 
              2006) 
              je fascinantan primer da spor ritam filma ne označava istovremeno 
              i njegovu monotonost, ili eventualni osećaj dosade kod 
              gledalaca... Istovremeno, ovo nije jedan od «onih» ruskih filmova, 
              radjenih u stilu «niko kao mi» ili «naš Bog je jači od tvog 
              Boga»... Grešnik, iscelitelj, vidovnjak i svetac, Anatolij (glumi 
              ga nekadašnja ruska rock-zvezda Pjotr Mamonov, glumac u 
              debitantskom Lunginovom filmu «Taksista»), «jurodivi» i «starec», 
              nije novi simbol verske, u ovom slučaju, pravoslavne propagande, 
              niti je OSTRVO film koji bi trebalo da posluži u takve svrhe. Čak, 
              (ako bih kao pripadnik treće generacije jedne ateističke porodice 
              to mogao uopšte da kažem) film bi mogao da govori o tome da je Bog 
              unutar svakog od nas, te da Njemu crkvena doktrina, hijerarhija, 
              forma, poslušnost uopšte i nisu presudne kada ispituje nečiju veru 
              i kada daje oproštaje grehova ili iskupljenje. 
 ... » O Gospode, razreši nas grehova naših … O Gospode Isuse 
              Hriste, Sine Božiji, imaj milosti nad ovim grešnikom. Ne odbijaj 
              me, o Gospode... »
 
 |